U najmračnijim trenucima svog detinjstva, kada je borba za preživljavanje bila svakodnevica, Klin Skejls nije imala mnogo razloga za nadu. Odrastala je u siromašnom i problematičnom kvartu u Kanzasu (Misuri), u porodici koju je razarala zavisnost. Njena majka se godinama borila sa drogom, a otac je bio odsutan. Kao najstarija od troje dece, Klin je vrlo rano postala odgovorna za dvoje mlađe braće – često i bukvalno brinući o njihovom preživljavanju.
U takvom okruženju, gde su kriminal, policijske sirene i glad bili svakodnevica, pojavio se neko ko je za nju bio više od policajca – Džefri Kolvin, čuvar reda koji joj je svakog dana davao razlog da veruje da dobrota ipak postoji.
Policajac s prozora
Kao devojčica od devet godina, Klin je svakodnevno s prozora posmatrala kako policajci patroliraju ulicama njenog kraja. Među njima je bio i Džefri Kolvin. Svaki put kada bi ga ugledala, mahala mu je, a on bi joj uzvratio osmehom i pozdravom. Nekada bi joj čak doneo i slatkiš – sitnica koja je u detinjstvu punom tuge za nju značila sve.
„Bio mi je kao najbolji prijatelj. Ne znam da li je bio svestan koliko mi je značila njegova pažnja. Bio je jedini koji je pokazivao da ga je zaista briga“, rekla je Klin godinama kasnije.
Kolvin je brzo primetio da u toj kući nešto nije u redu. Klin je često bila sama, bleda, vidno izmorena. Znao je da nema oca, a saznanje da je majka često odsutna zbog zavisnosti još više ga je zabrinulo. Počeo je da češće patrolira kraj njene kuće, samo da bi bio siguran da su ona i braća bezbedni.
Sudbonosni dan: "Znao sam da nešto nije u redu"
Jednog dana, Klin ga nije sačekala na prozoru. To je odmah bilo alarmantno. Nedugo zatim, stigao je hitan poziv iz lokalnog Dečjeg centra – upućen baš na adresu gde je devojčica živela. Kolvin je odmah znao o kome se radi. Kada je stigao na lice mesta, zatekao je Klin u teškom stanju: iscrpljena, bleda i jedva pri svesti.
Odmah ju je odveo u bolnicu. Lekari su dijagnostikovali teški oblik neuhranjenosti. Devojčica je bila toliko iscrpljena i oslabljena da su lekari rekli da je bila na ivici smrti.
Novi početak
Klin se nakon dužeg boravka u bolnici oporavila, a ubrzo je, zajedno sa braćom, premeštena u hraniteljsku porodicu u Teksasu. Tamo su dobili novu šansu za život – bez nasilja, gladi i straha.
Međutim, ona nikada nije zaboravila svog spasitelja. Godinama je pokušavala da pronađe policajca koji je promenio tok njenog života. Nije znala ni kako se zove, ni kojoj stanici pripada, ali je znala da mora da mu se zahvali.
Potraga i ponovni susret posle skoro 20 godina
Kada je imala 26 godina, odlučila je da konačno pronađe čoveka kome duguje život. Tada je već bila polaznica Policijske akademije, vođena željom da i sama postane neko ko će pomagati onima koji su na margini društva – baš kao što je ona nekada bila.
Uz pomoć društvenih mreža i kontaktima u policiji Kanzas Sitija, uspela je da pronađe Džefrija Kolvina. Zamolila je da dođe na njenu ceremoniju diplomiranja i da upravo on – čovek koji joj je spasao život – bude taj koji će joj uručiti policijsku značku.
"Jedina osoba kojoj je bilo stalo do mene"
„Rekla mi je da sam bio jedina osoba koja joj je u detinjstvu pokazala da je vredna i da nije nevidljiva. To mi je slomilo srce i istovremeno me ispunilo ponosom“, rekao je Kolvin u emotivnom intervjuu.
Na dan diplomiranja, 2018. godine, Klin je stajala na pozornici – kao snažna, odrasla žena i buduća policajka. U publici je bio Džefri, sa suzama u očima. Kada joj je prišao i stavio značku na uniformu, simbolično je predao štafetu – od čoveka koji je spašavao decu do devojčice koja je izrasla u osobu koja će to isto činiti.
Snaga jednog čina
„Većina ljudi bi pogledala u tu devojčicu od devet godina i odmah bi je otpisala. Rekli bi da nema šanse za nju, da će završiti kao i mnogi pre nje. A ona je dokazala da su svi pogrešili“, rekao je Kolvin.
Klin danas uspešno radi kao policajka i često govori o svojoj prošlosti kako bi inspirisala druge da ne odustaju – bez obzira na okolnosti. Njena priča dokazuje da jedan iskren čin dobrote može zauvek promeniti nečiji život.